- Mnogi kažu - započinje intervju Ljiljana Sinđelić Nikolić - da govoriti o ljubavi znači govoriti o Bogu. Sveti Jovan Lestvičnik, kad je pisao o ljubavi, pominjao je more i pesak, znači da je o ljubavi pričati i teško i lako. Odakle biste, Vi, oče, započeli kad govorimo o ljubavi?
- Ljubav je ovaploćena ljubav Božja - kaže arhimandrit Danilo Ljubotina, duhovnik spomen-hrama svetog Save u Beogradu. - Ljubav je sinteza Trojičine ljubavi. Nama je pokazana u Logosu ovaploćenom u realnosti Gospodina Isusa Hrista koji je suština ljubavi, koji je i slovo, i riječ, i ljubav. I nama je, ne, samo, primjer nego i imperativ (zahtjev) našeg života i mjerilo Bogočovjek Hristos i njegova ljubav.
- Danas, kad ljudi pričaju o ljubavi, obično se govori o zadovoljstvima ili se stavlja znak jednakosti. Kad mi, hrišćani, pričamo o ljubavi, govorimo, uglavnom, o žrtvi. Može li se tako reći i koja je razlika?
- Ljubav je dati sebe na žrtvu drugom, dati sebe za drugog. Nema veće ljubavi nego da neko život, svoj, položi za prijatelje, svoje, to je izrekao sam Gospod Isus Hristos, da je to suština, sveg. Razumije se, danas, kad govorimo o ljubavi, u stvari se govori o strasti. Strast je bolest ljubavi, u stvari, ona jeste parazit ljubavi, tako da su ljudi pogrešno okarakterisali ljubav. Ljubav je žrtva, ljubav je trpljenje, ljubav je pokazivanje kvaliteta života drugom, ljubav je plodotvorna. Ako postoji ljepša ili preciznija himna ljubavi, to je himna o ljubavi koju je napisao apostol Pavle. Ljubav dugo trpi, ne traži svoje, malokrvna je. Ali kad danas govorimo o ljubavi, onda govorimo o onom što sprječava ljubav, govorimo o njenim surogatima (zamjenama), govorimo, baš, o bolestima koje napadaju ljubav. Nastala je zamjena stvarnosti za ono što je sporedna pojava ljubavi, danas. Zato se danas malo govori o ljubavi, zato je vrlo teško govoriti o ljubavi, zato što je vrlo odgovorno govoriti o ljubavi, o ljubavi kao kreativnoj moći, o ljubavi koja stvara svijet, o ljubavi koja stvara čovjeka, o ljubavi koja daje smisao životu, vječnosti. O takvoj ljubavi je danas vrlo teško govoriti...
- Oče, na ispovest Vam dolaze mladi i stari. Površno gledano, čini se da postoji nerazumijevanje na svim nivoima među mladima, kao i među mladima i starijima. Kad govorimo o porodici, kako biste, Vi, okarakterisali tu situaciju? Ima li ljubavi, danas, u porodici? S kojim problemima se danas suočavaju ljudi u porodici?
- Ima jedna mala definicija mog prijatelja i velikog teologa episkopa Kalista Vera koji je profesor Oksfordskog univerziteta: kao mlad je pronašao pravoslavlje i osjetio se radostan i srećan u toj vjeri, pravoslavnoj, on kao punokrvan Englez, intelektualac, i kaže: "Muž i žena i njihova djeca sačinjavaju porodicu. Porodica, gotovo po pravilu, nije slobodna od grijeha i grješnosti, zato joj često treba mnogo vremena dok u njoj sasvim ne zavladaju sloga i ljubav. Svaki njen član treba da se uporno bori protiv samoljublja da bi se naučio da živi u zajednici s ostalima".
Eto, vidite kako on kao kaluđer kaže o porodici. Danas su mnogi mlađi i stariji ljudi izgubili smisao, nit životne ljubavi, idu kao biljka bez korjena, a ona se suši, tragaju za srećom. U svom životu sam imao mnogo prilika da putujem i uoznao sam ljude raznih slojeva. Onda je u ovoj zemlji bilo drukčije, tako da sam upoznao ljude veoma bogate.
Upoznao sam, pre tri godine, ženu jednog multimilionera koja je bila u razvodnom procsu s četvoro male djece. Ona više nije ličila na sebe, bila je žutozelena, bila je s nama na večeri, u manastiru gdje je joj iguman ponudio da jede kao što smo mi jeli. Ona nije mogla da jede, samo je, možda, popila dva-tri gutljaja čaja, otišla je u kapelu i tamo jecala ispod Bogorodice držeći svijeću. Dakle, vidite, ni mnogo bogati nisu srećni...
A vidjeo sam, jednom, na nekom brodu, putujući iz Aleksandrije prema Kritu, jednu mladu porodicu koja je, mislim, imala šestoro ili sedmoro djece. I djeca su vidjela da se prodaju italijanski sladoledi pa je jednom djetetu otac mogao da kupi sladoled, ali nije imao para da svi dobiju sladoled i djeca su, sirota, imali, svi, da liznu, malo, kao zvončići, kao dirke na klaviru... i bili su toliko srećni i radosni!...
Sve što se zbiva u svijetu, zbiva se iz dubine našeg srca, iz dubine našeg bića i mi smo radosni ili nesrećni upravo zbog tog da li u nama ima ili nema ljubavi.

oOo