Neku večer sam eto pogledala u nebo i vidjela zvijezde!
Ma zamislite, zvijezde.Nije da ih nikada prije nisam primijetila, ali rijetke su prilike kada mogu samo sjediti i gledati u nebo. Prvenstveno zato što se zvijezde slabo vide kada ste u gradu i kada je oko vas mnogo svjetla, a i zato što mi nikada nije palo na pamet gledati zvijezde. I eto baš me neku večer ulovila nesanica, ona grozna nesanica pomiješana s glavoboljom, valjda od ove nesnosne vrućine pa sam tako odlučno isključila televizor, napravila kakao i sjela na balkon. Za razliku od dnevnih vrućina po noći je, barem kod mene, znatno hladnije pa sam tako zgrabila deku i omotala se.

Sjela sam i gledala.

Nema se tu što vidjeti, pogotovu jer mjeseca te noći nije bilo na vidiku pa je bilo mračnije nego inače.

Ali eto, vjetar u krošnjama drveća, neki pas koji laje na aute i nikakav drugi zvuk.

Tako sam primijetila da se s mojeg balkona jako dobro mogu vidjeti zvijezde s obzirom na to da ovdje nema uličnih lampi niti drugih izvora svjetlosti koji bi smanjivali vidljivost zvjezdanog neba.

A zvjezdano je nebo zaista posebno.

Uz malo truda uspjela sam naći Malog i Velikog medvjeda i shvatila kako od stotinjak milijardi zvijezda, koliko ih ima u našoj galaksiji, ja ne mogu naći više od dvadeset ili trideset.

Ako još samo zamislimo koliko galaksija postoji, to je nebrojivo mnogo zvijezda!

A mi ih golim okom u najboljim uvjetima možemo vidjeti samo nekoliko.

Tu se postavlja pitanje koliko je zapravo velik Svemir, ima li života u Svemiru i što ako ga ima?

Engleski astronom i fizičar Stephen Hawking tvrdi kako života u Svemiru ima. Jedna od teorija je kako život u Svemiru ne postoji, druga kako je zapravo bolje što nismo nikada primili signale iz Svemira jer kada bi postojala inteligentna bića za slanje signala bili bi i dovoljno inteligentni i da razviju oružje, posebno ono nuklearno.

Hawking je sklon jednoj trećoj teoriji svojstvenoj baš njemu; on tvrdi kako je primitivan život sveprisutan, a onaj inteligentan rijedak te kako vjerojatno postoji život u Svemiru, ali ne onakav kakvim se opisuje u SF filmovima.

Ne postoje, dakle, otmice i izvanzemaljci ne lete u svemirskim brodovima. Kada bi postojao život u Svemiru inteligentan kao mi ili više od nas, tada bi najveći problem bile zarazne bolesti s obzirom na to da nemamo istu vrstu DNK i samim time nismo otporni na iste bolesti.

Einstein je jednom rekao: "Samo su dvije stvari na svijetu beskonačne, Svemir i ljudska glupost, samo što za Svemir još nismo sigurni."

Što bi to zapravo značilo 'beskonačno'?

Kada kažem 'beskonačna' ljubav, to je nešto apstraktno, ali donekle i istinito, no kada kažem 'beskonačan' Svemir to uopće nije apstraktna pojava! Jer Svemir postoji, a to znači da bi se materija trebala nalaziti-u beskonačnosti.

A, opet, gdje je sadržana ta beskonačnost?!

Završava li negdje beskonačnost?

Jer iako riječ 'beskonačan' opisuje nešto što nikada i nigdje ne završava, čini mi se suludo razmišljanje da se zvijezde, zviježđa, planeti i crne rupe ponavljaju u beskonačnost! A kada bi ta beskonačnost negdje i završila, što je iza nje?

Ako postoji energija vakuuma i ako se Svemir sve više širi, gdje se širi?

Previše je pitanja na koja naša tehnologija još nema odgovore.

Nismo još sigurni ni što se sve nalazi u našoj galaksiji, pa kako bismo onda mogli znati za ostale. Astronomija je zanimljiva upravo zbog te nepredvidljivosti i mogućnosti stvaranja i otkrivanja jer postoji toliko toga što nismo još vidjeli.

U Svemiru se stalno nešto događa i mijenja. Nove zvijezde se stvaraju, stare eksplodiraju, sunca se gase, a galaksije međusobno 'gutaju'.

I što zapravo znače oni 'krugovi' u poljima?!

Hawking je jedan od mojih omiljenih znanstvenika pa ću zato, u skladu s njegovom teorijom o ekstraterestrijalnom životu, odbiti povjerovati da su ti krugovi u poljima doista djelo izvanzemaljaca.

Iako ponekad dobijem čudan osjećaj da nas s neba doista netko promatra.

S druge strane, ako u Svemiru postoji beskonačno puno planeta znači da je barem jedan sličan našem, odnosno da se na barem jednom planetu mogao stvoriti život, zar ne?

Neki dan sam pročitala na nekoj američkoj internetskoj stranici kako je američka vlada zabranila pokušaje građana da komuniciraju s izvanzemaljcima, a to je možda znak da NASA ipak nešto zna i da nešto skriva.

No opet, zašto se zabrinjavati time, jer kao što Beethoven kaže: «Što sam ako se usporedim sa Svemirom?»

Baš ništa.

oOo