LEKOVITOST SOKOBANJSKIH VODA

"Sokobanja - Sokograd, dođeš star - odeš mlad!" (Branislav Nušić)

Krajem XIX veka rodnom sokobanjskom kraju počeo je sve češće da se vraća Miloje Jovanović, znameniti Mitropolit Srbije gospodin Mihailo. On 1894. godine podiže u Sokobanji veliku školu i crkvu. Izloživši svoju ideju tadašnjim banjskim intelektualcima, naredne godine osniva "Društvo za unapređenje i ulepšavanje Sokobanje i okoline". Društvo preduzima veliki broj aktivnosti na ispunjenju postavljenih ciljeva. "Zašto da iznosimo teško stečeni novac iz zemlje, kad imamo takovu banju ovde", govorio je Mitropolit.

Leko i Jovanović

Lekovitost sokobanjskih voda, zvanično je i naučno ustanovio 1908. prof Marko Leko, a potvrdio 1932. prof Dragoljub Jovanović, saradnik čuvene Marije Kiri. On se stručno bavio ispitivanjem lekovitosti banjskih termalnih izvora - toplih i mlakih.

Sokobanja je gradsko naselje, administrativni centar, balneološko središte, smeštena na obodu Sokobanjske kotline, u podnožju planine Ozren. Razvila se na nadmorskoj visini od 400 m, a pristupačna je iz pravca Aleksinca, Knjaževca i Boljevca. Naziv je dobila po starom utvrđenju Sokograd, na čijem području živi 19.500 stanovnika raspoređenih u 25 naselja.

Za lekovite izvore Sokobanje, znali su još i stari Rimljani, čiji ostaci tragova se vide na delu zida bazena, s fragmentima antičkih cigala. Sokobanjske izvore, koristili su i Turci, koji su proširili stari bazen i izgradili nekoliko objekata. O korišćenju banjske vode, pisao je general Šmetaus koji kaže da je u doba Turaka Sokobanja bila varošica s kupatilama, za koje on navodi da su "lepo građena, ozidana, mermerom" i da se "čvrsto drže". U Banju su dolazili Turci sa svih strana, pa i iz Azije. Prema njegovim navodima, pre Turaka, ovde su se lečili rimski legionari, ratnici Vizantije i srednjovekovne velmože.

Procvat

Za vreme knjaza Miloša Obrenovića, Banja doživljava procvat. Obnovljeno je staro kupatilo i sazidano osam novih kada, gde su bili izdvojeni, posebno, muški, a posebno ženski bazeni, što se i do danas zadržalo. U sredini kupatila izgrađena je kada knjaza Miloša.

Izgled naselja zbijenog tipa Sokobanja dobija kada se na praznim placevima podižu nove zgrade, oblika vila, koje služe za izdavanje i smeštaj gostiju. Popularne vile su bile : "Mišić", "Bota", "Nada", "Moj mir", "Srbija", "Caca" i druge. Postojao je hotel "Park" s 35 postelja.

Posle rata, 1945, Sokobanja je modernizovana, proširena, privredno izgrađena, posebno se afirmisala kao drugi turistički i lečilišni centar u Srbiji. S Vrnjačkom i Niškom banjom, ubraja se među naše najveće banje.

Topli i mlaki izvori

Sokobanja je jedna od najradioaktivnijih banja Srbije. Ima nekoliko izvora mineralne vode različite temperature, koja izbija duž raseda. Radioaktivna voda sadrži do 13 Mahovih jedinica u litru, a gasovi 33,7 do 50 Mahovih jedinica. Topli izvori su "Preobraženje" i "Sveti Aranđel". Prvi se nalazi istočno od kupatila i u obliku je bunara dubine desetak metara. Iz njega neprestano izbijaju gasovi, služi za inhaliranje astamtičnih i drugih bolesnika. Drugi izvor je u zgradi kupatila u kom izbijaju gasovi u obilju tople mineralne vode. Temperatura lekovite vode je 40 do 46,5° C, kapacitet izvora oko 3.000 litara vode i 6-7 litara gasa u minutu. Glavno vrelo daje 28 litara vode u sekundu.

Mineralna voda u Sokobanji potiče iz velike dubine, ali i iz plićih slojeva, s obzirom na temperaturu "hladne" vode od 16º C. Glavni izvor "Preobraženje" u litru vode temperature 6°C sadrži najviše kalcijuma (0,0972 gr.), natrijuma (0,0168 gr.), magnezijuma (0,0140 gr.) i kalijuma (0,0023 gr.) od katjona, a od anjona najviše ima hidrokarbonanata (0,3970 gr.) i sulfata (0,0214 gr.). Radioaktivnost vode ovog izvora iznosi 6,10 Mahovih jedinica.

Pored tog, postoji izvor mlake vode "Banjica" iznad Banje oko 550 m uz Moravicu, na levoj obali, kapaciteta oko 400 l u minutu, temperature 28-36º C. Nekoliko izvora mlake vode do 28° C nalazi se na oko 200 m od izvora hladne mineralne vode "Lepterija".

Sokobanjske mineralne vode ubrajaju se u radioaktivne terme s karakteristikama zemno-alkalne vode. Lečenje se obavlja u Specijalnoj bolnici "Sokobanja" kupanjem, pijenjem vode i inhaliranjem. Indikacije su: hronični-reumatizam, išijas, hronični bronhitis i bronhijalna astma, dijabetes, psihoneuroze i neurastenije, anemija, bolesti mokraćnih organa, kožne bolesti, a kontraindikacije tuberkoloza, teža srčana oboljenja, tumori, krvarenje, zarazne bolesti i jača iscrpljenost...

Lekovitost i prirodne lepote

Mogućnosti komplementarnog razvoja banjsko-planinskog turizma postoje u Timočkom regionu. Prednost u tom pravcu ima Sokobanja s planinom Ozren, predeonom celinom koja se odlikuje izvornošću prirodnog pejzaža, visokim stepenom očuvanosti prirode, pre sveg, zakonom zaštićenih prirodnih rezervata i uređenim izletištima i već ima određena iskustva i određene programe i sadržaje boravaka, izleta i rekreacije, a koji kombinovano uključuju: banjski klimat; topliji-sedativniji, umirujući i planinski; rekreativno-stimulativniji, okrepljujući i osvežavajući, eventualno s planinom Rtanj. Dobra saobraćajna povezanost i blizina planine Ozren omogućuje uključivanje ovog vida turizma u ponudi...

Glavni rečni tok ove oblasti je reka Moravica. Ona je usecala svoju dolinu uz južni obod, pa je zato stvorena izrazita asimetrija njenog sliva. Kao veoma bitan objekat, mogu se izdvojiti topli i mlaki termalni izvori, kojih ima ukupno šest. Termalni izvori Sokobanje spadaju među najradioaktivnije u našoj zemlji. Značajan je izvor hladne pijaće vode „Lepterija” i ”Ripaljka”. Zbog lekovitih izvora hladne i tople radioaktivne vode, Sokobanja je poznato i veoma posećeno klimatsko i turističko mesto...

Ipak, najzaslužniji za detaljnu analizu sokobanjske vode i vazduha jeste profesor Beogradskog univerziteta Dragoljub Jovanović, koji je pre 75 godina utvrdio da male doze radioaktivnosti u sokobanjskoj vodi stimulativno deluju na rast i regeneraciju ćelija. Profesor Jovanović, fizičar i radiolog, saradnik slavne Marije Kiri, objavio je 1934. u "Glasniku" Akademije nauka svoj rad „O radioaktivnim pojavama i prisustvu retkih gasova u termalnim vodama Sokobanje”. Sve to, znatno kasnije, potvrdila su i ispitivanja sokobanjske vode obavljena u Rusiji...

Sokobanjsko javno lekovito kupatilo prvi pominje turski putopisac Evlija Čelebija, 1663. Kaže da je "vrlo impozantno, u dobroj građevini, s kupolama pokrivenim olovom, s šedrvanom i sobama za kupanje." Ima i posebno kupatilo "samo za žene, s toplom vodom u koju se ne može ući dok se prvo ne promeša s hladnom vodom."

Sokobanju kao lečilište pominju i austrijski osvajači. General, grof Šmetaus, 1737. piše: " Naselje Banja, dražesno je mesto. Ima jedan zamak koji je, kako izgleda, vrlo star; ima kupatila za koja se priča da su divna... Ona su sagrađena od mermera i održavaju se s mnogo čistoće. Ovamo Turci dolaze iz svih krajeva, pa čak i iz Azije."

Prvi korak u Evropu - 1985.

Šmeatus, takođe, navodi da su pre Turaka ovde na lečenje dolazili još rimski legionari, ratnici Vizantije i srednjevekovne velmože...

U vreme kad ni lingvisti nisu koristili reč ekologija, Sokobanja dobija svoje prvo ekološko i turističko društvo pod nazivom "Društvo za unapređenje i ulepšavanje Sokobanje i njene okoline". Na čelu društva stajao je Upravni odbor s predsednikom dr Petrom Dojićem, banjskim lekarem. Pokrovitelj Društva postaje arhiepiskop beogradski i Srbije mitropolit gospodin Mihailo. Društvo preduzima niz radnji da se Sokobanja približi tadašnjim svetskim banjama. Uvodi se električna instalacija za faradizaciju i hidro-električna kupanja u osam kada banjskog kupatila. Te, 1895, Sokobanja je zakoračila u Evropu...