Časopis za beskućnike, prosjake i nezaposlene!

---

Nije šala - kamo sreće da jest! - već "zbiljska zbilja" - izašao je prvi broj, prošle godine, u Hrvatskoj, a da li je drugi, treći - to ne znamo...
Naziv časopisa je ULIČNE SVJETILJKE...

I tako, na ulicama mnogih gradova, počevši od Rijeke nadalje, našle su se «Ulične svjetiljke», prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim socijalnim temama. Najneobičniji je svakako po tome što se ne prodaje na kioscima već iz ruku «gubavaca naših dana», onih koji su svojom zaslugom ili najčešće zaslugom surovog društvenog sistema bar na trenutak izgubili ljudsko dostojanstvo, kojem im na ovaj način želimo opet vratiti, što neće biti moguće bez pomoći svakog od nas.
Zašto «Ulične svjetiljke»?

Ako pomislite na naziv, radi se o simbolici svjetla i tame, svjetla kojeg svaki čovjek nosi u svom srcu, namijenjenog isključivo iz jedinog cilja – rasvijetliti tminu tuđih srdaca i života uopće. Takvu svjetiljku ima svaki od nas u sebi, od beskućnika do predsjednika države, a Božji ili ljudski zakon na savjest nam stavlja životni zadatak: svijetliti svojom dobrotom, talentima, voljom za stvaranjem pozitivnih stvari u ovome umornom i beznadnom društvu. Često tu spada i potaknuti druge oko nas da svijetle, jer ako u svakom danu ne učine i najmanji napor da proizvedu mali plam, riznica njihovog života ostaje prazna. Stoga, čak i beskućnici, siromašni, napušteni, osobe s invaliditetom… imaju za ovaj svijet dati nešto od svog svjetla. «Uličnim svjetiljkama» želi se upravo njih poticati!

Za prvi broj predstavljen je rad nekih od prihvatilišta za beskućnike koja djeluju u svim većim gradovima širom Hrvatske. Uglavnom su te kuće jedini dom velikog mnoštva ljudi, a njihovi djelatnici jedina obitelj i prijatelji «najsiromašnijih među siromašnima». Naći se mogu i životna svjedočanstva te različiti uradci nekih od korisnika prihvatilišta, kao i svjedočanstva rada i susreta djelatnika, volontera i suradnika s ljudima na rubu društva. U prvom je broju i kratki intervju s Janicom Kostelić o ovim temama koje sve više postaju naša svakodnevnica.

Općenito, u izlaženju «Uličnih svjetiljki» nastojat će se pisati o brojnim razlozima koji dovode do toga da pojedinac preko noći ostane bez krova nad glavom, bez podrške obitelji i prijatelja, prepušten ulici, rasponu od najnižih do najviših temperatura, te ostalim različitim uličnim opasnostima. Da u trenutku izgubi sve što je do tada stekao u životu, nerijetko dolazi i vlastitom zaslugom, odnosno dizanjem ruku u daljnjoj borbi za životnu opstojnost. Koliko je u svemu tome jasno kriv, ipak su uredništvo i brojni suradnici odlučili ne biti oni koji će izabrati ulogu suca, donijeti presudu o njegovoj krivici i taj slučaj zauvijek staviti u arhivu, već oni koji će odustajanjem od takve uloge upaliti tračak svjetla za te ljude koji žive u mraku svoje životne tjeskobe; pružiti ruku pomoći čovjeku prljavih ruku i zaudarajuće pojave od koga najradije svi bježe; zauzeti se pred Bogom, zakonima i ljudima na svim društvenim položajima za obranu ljudskog dostojanstva svakog čovjeka svedenog na puki broj, koji luta ovim svijetom, bez imena i prezimena, često prolazeći upravo i kraj nas.

Svemu tome želi se doprinijeti stvarajući ovaj časopis, a u tu borbu za brata čovjeka pozvani smo i svi mi, da se pridružimo. Pitamo se, kako pomoći? Odgovor će svatko pronaći u sebi nakon što prelista 32 stranice «Uličnih svjetiljki», bez vlastite promocije i marketinga, nego jedino promocije temeljnog pravila svakog od nas koji korača ovom zemljom – biti čovjeku čovjek, a ne bešćutno biće.

oOo