Žene biraju muškarce :: nije šala, nije "stila radi" - zaista je tako, bukvalno, kao jedan i jedan jesu dva - jer se radi o feromonima! Prema tom - Živjeli feromoni!!!...
Nije šala, nije "stila radi" - zaista je tako, bukvalno, kao jedan i jedan jesu dva - jer se radi o feromonima! Prema tom - Živjeli feromoni!!!...
Dakle, žene za partnere biraju muškarce koji imaju različit imunitet od njihova, a podatke o tome prikupljaju - mirisom!
Pokojni George Harrison u svojoj je pjesmi "Something" tvrdio da njegova ljubljena posjeduje "nešto" čime ga "privlači kao nijedna druga". Ako je vjerovati znanstvenim istraživanjima provedenima na Sveučilištu u Buffalu, to "nešto" mogao bi biti koktel tjelesnih kemikalija - hormona seksa, stresa i ugode. Ako su prisutni u pravom omjeru, mogu izazvati nečiju spolnu želju. A žene su spretnije u prepoznavanju kemijskih signala nego muškarci.
"Nekoliko je kemijskih procesa i vanjskih podražaja potrebno za nastanak erotskog odnosa", navodi Mark B. Kristal, profesor psihologije na Sveučilištu u Buffalu. "Ključ je u nizu vizualnih i njušnih podražaja, koji se moraju dogoditi u pravilnom redoslijedu da bi mogao uslijediti osjećaj želje i privrženosti prema drugoj osobi."
Miris bez mirisa
Prvi su vanjski podražaji nesumnjivo fizionomija i tjelesna građa. Dokazana je privlačnost simetrije lica i tijela te određene proporcije prsnog koša i bokova u muškaraca, odnosno struka i bokova kod žena. Zatim u igru ulaze feromoni, a ispuštaju ih i prepoznaju ne samo životinje nego i ljudi. Feromoni su molekule hormonalnog podrijetla, koje ulaze u mozak osoba iz okoline kroz njušni (olfaktorni) sustav.
Najvažniji feromoni potječu od hormona seksualnosti, ugode i stresa. Dok stresni hormoni na nas imaju odbojan učinak, što su nečiji hormoni seksa i ugode jači, ta nam se osoba čini privlačnijom, čak i ako nas njezina fizionomija možda ne oduševljava. Paradoksalno, iako ne osjećamo feromonski miris, kemijski spojevi koji kroz njušni sustav prodiru do relevantnih moždanih centara djeluju na naš mozak tako da izazivaju sklonost ili odbojnost prema drugoj osobi.
Iako se kvaliteta spolnih hormona može djelomično očitati iz fizionomije, tjelesne građe i stupnja dlakavosti, dio svoga seksualnog potencijala osoba otkriva okolini putem feromona. Glavni seksualni feromon je androsteron, na čiju prisutnost burno reagiraju žene u razdoblju ovulacije.
Zahvaljujući feromonima koji potječu od hormona sreće iz skupine endorfina, moguće je "nanjušiti" koliko je neka osoba sretna i spokojna. Ono što u svakodnevnom govoru nazivamo nečijom dobrom vibracijom nisu samo osmijeh, geste ili govor, nego i molekule hormona ugode koje neka osoba luči.
I strah se dade "nanjušiti"!
Tuđi povišeni stresni hormoni, kao što je kortizol, djeluju pak odbojno, jer nas je priroda programirala da budemo sebični i ne zbližavamo se s pojedincima osjetljivima na stres. Njih prepoznajemo kao problematične i slabije, pa ih izbjegavamo ili izrabljujemo kao pogodne žrtve.
"I ljudi posjeduju ono što pripisujemo životinjama poput pasa - sposobnost opažanja nečijeg straha i bez gledanja u čovjeka ili životinju", smatra psiholog Pierre Menard. To je razlog zbog kojega grabežljivci u lovu najprije napadaju one koji iskazuju slabosti (a strah je jedan od pokazatelja slabosti) i zbog kojeg zla djeca provode bullying nad najosjetljivijim i najranjivijim vršnjacima. Na taj se način odvija prirodni odabir, koji je, dakako, krajnje neciviliziran i stoga barem formalno zabranjen u uređenim društvima.
Snižena razina hormona straha, a s time i smanjena emocija straha, jedan je od uzroka velike popularnosti mnogih psihopata. Prosječnom se čovjeku sviđaju osobe koje se ne boje i nisu osjetljive, nego su samouvjerene, spremne ulaziti u rizike i znaju se dobro zabavljati. Nažalost, upravo te osobine karakteriziraju najgore ljude na svijetu - sadiste i mučitelje.
"Tko je smanjeno osjetljiv na stres i imun na strah, vjerojatno će biti nemoralan, jer je otporan na prijetnje kaznom, ne mari za opasnost i ne smetaju mu tuđe patnje. Žalosno je što su upravo takvi pojedinci privlačni i što imaju više izgleda razmnožiti se i prenijeti svoje gene, umjesto suosjećajnih, dobroćudnih i susretljivih ljudi", ističe dr. Menard.
Tajna je u imunitetu!
Nisu samo hormoni seksa i ugode ti koji nas navode na privrženost drugoj osobi. Na veliko iznenađenje znanstvenika, iznimno privlačno djeluju feromoni koji sa seksom i dobrim raspoloženjem nemaju veze. Čini se da je bitan čimbenik pri izboru poželjnog partnera mirisni signal koji nas obavještava o tuđem imunosnom profilu.
U sklopu DNA nalazi se glavni histokompatibilni kompleks (MHC), koji igra ulogu detektora stranih tijela. Kad MHC prepozna bolest, uzbunjuje oružane snage našeg organizma, T-stanice, koje napadaju uljeza i "guše" ga razornim enzimima.
Za razliku od brojnih gena koji imaju samo jednu ili dvije verzije, geni koji određuju profil MHC-a imaju desetke verzija. Također, za razliku od drugih gena, svatko nasljeđuje obje verzije gena za MHC, jedan od majke, drugi od oca, tako da posjeduje zaštitu koju donose oba gena. Dakle, povoljno je naslijediti što različitije gene koji daruju imunitet, jer nas u tom slučaju imunitet štiti od mnogih bolesti.
Prve naznake odabira partnera prema profilu MHC-a pronađene su u miševa: ženka miša od ponuđenih mužjaka redovito bira onog čiji su geni za MHC najrazličitiji od njezinih. Imunosni sustav stvara mirisne bjelančevine jedinstvene za svaku verziju gena za MHC, a mišice ih detektiraju njuškajući mokraću. Ljudski imunosni sustav također stvara mirisne kemijske spojeve koji javljaju okolini genetski profil, a ti se spojevi mogu nanjušiti iz izlučevina apokrinih žlijezda znojnica.
oOo
