Društvo za unapredenje i ulepšavanje Sokobanje i njene okoline

Godine 1895, 10 decembra, osnovano je Društvo za unapredenje i ulepšavanje Sokobanje i njene okoline, što se smatra zacetkom turizma u tadašnjoj Kraljevini Srbiji.

Na celu Upravnog odbora Društva, nalazio se dr Petar Dojic, banjski lekar, dok je pokrovitelj bio arhiepiskop beogradski i mitropolit Srbije Mihailo.

Sokobanja je kao lecilište bila poznata još u antici. U 19. veku u njoj su cesto boravili vladari iz loze Obrenovica - Knjaz Miloš i njegov mladi sin kasnije knez Srbije Mihailo.

Nekad, davno, ispod ovog potesa kad je potok bio pregraden, nalazilo se jezero koje je služilo za vožnju camcima. Iznad centralnog izvora po kojem je lokalitet nazvan "Vrelo", nalazi se i drugi izvor vode za pice nad kojom je spomen cesma Hajduk Veljku iz 1926. S uredenjem parka na "Vrelu", zapocelo se krajem 19. veka, po osnivanju "Društva za unapredenje Sokobanje i ulepšavanje njene okoline". U želji da se dobiju što vece površine, zasadene cetinarima, Društvo je na "Vrelu" zasadilo: crni bor, smrcu i jelu, a od lišcarskih vrsta: brest, lipu, kesten, javor i jasen.

Vec 1903, posle Majskog prevrata, Nenad Dincic, istraživac sokobanjske prošlosti je zapisao: "Kralj Petar Karadordevic i ostali clanovi dinastije nastavili su da dolaze ovamo. Sokobanja koristi tu okolnost i poklanja novom vladaru veliku livadu na platou iznad novopodignutog šetališta i jezera na "Vrelu". Tu livadu je narod od tad nazvao kraljevo imanje ili, kratko, kraljeva livada. I vladar i njegov predsednik Vlade, nameravali su da zidaju letnjikovce i svako je na svoje imanje poceo da dovlaci materijal. Na kraljevom imanju se podiže i jedna obicna montažna zgrada za cuvanje materijala, u neposrednoj blizini Hajduk-Veljkovog šanca iz Prvog srpskog ustanka..."

Ubrzo po formiranju, te, 1903, Park na "Vrelu" postaje glavno izletište varošana i gostiju. Smešten je na severnim obroncima Ozrena, a na južnom obodu Sokobanje. Prvo su izgradene serpentinaste staze, a zatim je izvršeno pošumljavanje južnih i zapadnih strmeni oko potoka. Staze su prosecene na padinama Ozrena sve do najvišeg platoa Poljanice, s kog se pružao pogled na Rtanj i ceo moravicki basen. Iznad centralnog izvora, u blizini drugog izvora pijace vode, izgradena je kantina - Lovacki dom - a zapadno od kantine, na kraljevom imanju, letnjikovac kralja Petra Karadordevica.

U periodu izmedu dva svetska rata, Park "Vrelo" postaje kultno sastajalište mondenskog sveta. Društveno-kulturni život, bio je u kantini i na njenoj velikoj terasi. Na "Vrelu" se provodio i Ðurdevdanski uranak. Jezero je služilo za šetnju-plovidbu camcima, a u šumi su se zakazivali i ljubavni sastanci. Centralni izvor u parku "Vrelo" je 1934. kaptiran za vodovod, dovoljan, tad, za snabdevanje varoši pijacom vodom, kao i za pomenuto malo jezero.

Posle Drugog svetskog rata, u vreme kad se posebna pažnja poklanjala sokobanjskim parkovima, od 1953. do 1955, to nije slucaj i s parkom na "Vrelu". Šumska uprava je u tim godinama na Vrelskoj livadi (sad izletište "Borici") zasadila na 2,85 ha šumske kulture crnog bora, americkog jasena, gorskog javora i kanadske topole i citava livada je pretvorena u šumu. Vremenom Park "Vrelo" i pošumljema Vrelska livada su srasli. Jezero je pretvoreno u letnju pozornicu, a kantina, pod nazivom "Lovacki dom", bila je do 1992. objekat za iznajmljivanje, uglavnom za kafane. Kantina je danas u lošem stanju, a Park "Vrelo" služi kao zgodan prolaz do cesme Hajduk-Veljka i kao precica do "Borica". Jedino se na izletištu "Borici", preko leta, u špicu turisticke sezone, dešava društveni život. Gornji deo izletišta je namenjen za boravak i zabavu dece, a u nižem delu je prostor za kamp-prikolice.

Priredio: B. M.